NEWSLETTER
Ukoliko želite da Vas obaveštavamo o novim knjigama u našoj ponudi i akcijskim sniženjima, prijavite se:
|
Autor: IVO ANDRIć
Ivo Andrić
U ovoj knjizi cete shvatiti zašto je Andrić veliki pisac! Svako može pronaći rečenice koje definišu njegova osećanja i razmišljanja! Ova knjiga nije samo razgovor s dušom u časovima ekstaze, razgovor sa ljubavi svojom, u srećnim časovima potpune osame, nego i ono što dolazi posle toga, razgovor s ljubavi svojom u zajedničkoj borbi života.
|
Ivo Andrić
Priče koje nas uvode u svet zaklonjen iza naizgled neosvojivih zidina...
Ivo Andrić u Fratarskim pričama svoje viđenje pečati savremenom formom, volšebno koristeći tragove prošlosti u sadržinskom vidu. Kroz večito ukrštanje hrišćanstva i islama, mudrost vekova pretače u modernu i brzu rečenicu jakog nerva, onu koja zadržava pažnju i razgolićuje istinu. Ovim pričama prodiremo u zaumni svet fratara i u njihove dirljive, vrlo često i duhovite polemike, kao i u lirsko razlaganje misaonih i emotivnih tokova, uspona i padova, svih zagonetki i tajni tog vremena...
|
Ivo Andrić
Delo Ive Andrića, dobitnika nobelove nagrade za književnost, predstavlja jedan od vrhova naše književnosti. U romanu Gospođica Ivo Andrić opisuje rušilačko dejstvo novca i posedničke psihologije na život jednog bića. Andrićeva Gospođica je tragičan lik jer je prihvatila jedan lažni svet kao jedini pravi i mogući.
|
Ivo Andrić
Pored naslovne novele u ovaj izbor su uvrštene najbolje priče Ive Andrića - Anikina vremena, Ljubav u kasabi, Ćorkan i švabica, Smrt u Sinanovoj tekiji i druge druge koje na najbolji način predstavljaju Andrićev pripovedački opus. RASPRODATO!Ukoliko želite da Vas obavestimo kada naslov bude dostupan, kliknite ovde.
|
Ivo Andrić
Najpoznatiji roman Ive Andrića, "Na Drini cćrpija" (1945), hronološki prati četiri veka zbivanja oko velikog mosta preko reke Drine u Višegradu, koji je izgradio veliki vezir Mehmed paša Sokolović, poreklom iz tih krajeva.
|
Ivo Andrić
Kameni most iz XVI veka, zadużbina Mehmed paše Sokolovića, kao nemi svedok pamti prividno slaganje različitih kultura, vera i naroda dok među njima u stvari vlada antagonizam.
|
Ivo Andrić
Posthumno objavljen roman (1977) koji je od prvobitno zamišljene hronike o Sarajevu, postao roman o jednoj ličnosti. To je Omerpaša Latas, poturčeni Srbin Mićo Latas iz Janje Gore, koji je u Carigradu dospeo do najvišeg položaja. Rukopis ovoga romana ostao je u Andrićevoj zaostavštini...
|
Ivo Andrić
Gospode, koji si nad svetovima i vladaš i znaš, pogledaj, molimo te, i na ovu brdovitu zemlju Bosnu, i na nas koji smo iz njena tla nikli i njen hleb jedemo. Daj nam ono za što te dan i noć, svak na svoj način, molimo: usadi nam mir u srca i slogu u gradove. Ne daj da nas tuđin više zlim zadužuje. Dosta nam je krvi i ratničke vatre. Mirnog hleba smo željni. IVO ANDRIĆ
Da pređem odmah na stvar. Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obična zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima. I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski čovek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama ređe nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha. Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mržnje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mržnji. Da, o mržnji. I ti se instinktivno trzaš i buniš kad čuješ tu reč (to sam video one noći na stanici), kao što se svaki od vas opire da to čuje, shvati i uvidi. A stvar je baš u tome što bi to trebalo uočiti, utvrditi, analizirati. I nesreća je u tome što to niko neće i ne ume da učini. Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to učini. Pa ipak, činjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.
Ja znam da mržnja, kao i gnev, ima svoju funkciju u razvitku društva, jer mržnja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i zloupotreba, koje samo bujice mržnje i gneva mogu da iščupaju i otplave. A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za slobodu, za stvaranje boljeg života. Savremenici vide mnogo bolje mržnju i gnev, jer pate od njih, ali potomstvo će videti samo plodove snage i pokreta. Znam ja to dobro. Ali ovo što sam gledao u Bosni, to je nešto drugo. To je mržnja, ali ne kao neki takav momenat u toku društvenog razvitka i neminovan deo jednog istorijskog procesa, nego mržnja koja nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi nalazi svoju svrhu. Mržnja koja diže čoveka protiv čoveka i zatim podjednako baca u bedu i nesreću ili goni pod zemlju oba protivnika; mržnja koja kao rak u organizmu troši i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer takva mržnja kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog života; ona je prosto oruđe nagona za uništenjem ili samouništenjem, samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog uništenja ne izvrši.
|
Ivo Andrić
OVA KNJIGA POKAZUJE DA ANDRIĆ, KAO VELIKI PISAC, NIJE ZAOBIŠAO NI TEMU DETINJSTVA...
Svaka od ovih priča dirljiva je apoteoza dečijem mikrokosmosu i izraz života u jednom individualnom svetu, dokaz bogatstva toga sveta, njegove angažovanosti ili pasivnosti, agresivnosti ili produhovljenosti. Priče iz ove knjige ostvarene su u jednom zaletu, u velikom nadahnuću, izvučene su iz samog života, iz duše, iz dečijih potresno razigranih čula, iz slutnji, nemira i snova. Iako Andrić razlaže najrazličitije životne situacije i posebno analizira ona stanja koja se u detetu pojavljuju u trenucima kad se život u njemu oglašava kao neizvesnost, kao zagonetka ili kao zamka, priče su se u njemu oglasile kao neponovljiva umetnička lepota. To pokazuje da Andrić nije samo usavršavao svoje pripovetke u formalnom smislu već ih je strastveno i dugo živeo, sve dok se nisu u njemu objavile kao emotivni kontrapunkti i kao misaona jezgra u kojima su kondenzovana iskustva i vizije života. RASPRODATO!Ukoliko želite da Vas obavestimo kada naslov bude dostupan, kliknite ovde.
|
Ivo Andrić
SUPERIORNO PRIPOVEDANJE IVE ANDRIĆA VODI NAS KROZ ULICE I GRADOVE KOJE ĆEMO SAGLEDATI NA DRUGAČIJI NAČIN...
Svaka priča u ovoj knjizi o večitom sudbinskom preplitanju polisa i čoveka nalazi se u kreativnoj funkciji i svaka na svoj način stvara i nosi terete svoga vremena. Kao jedinstvena celina ove se priče nameću kao moderne vizije gradova u kojima su u vrlo preciznoj i istančanoj umetničkoj interpretaciji utemeljene otvorene i slobodne ljudske individualnosti. Andrićeva analiza zasniva se na poniranju u unutrašnji čovekov kosmos, na asocijativnosti jezika i stila, na suptilnom otvaranju ljudskih karaktera u kojima se neprekidno formiraju novi svetovi sa slobodnijim ljudskim sadržajima. Reč je o pričama koje su vešto, stilski i kompoziciono sigurno izvedene do kraja.
|
|
pouke i saveti
Neznanje je bolest, ali, srećom, nije zarazna. • • • Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. • • • Da je život lep, čovek se ne bi rodio plačući • • • Ništa samo po sebi nije ni dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo. • • • Pred velikom širinom većina ljudi obično zatvori vrata. • • • Važna je večna živost, a ne večni život. • • • Ako ne misliš o budućnosti ne možeš je ni imati. • • • Oni koji su zaista veliki umovi, ti viju svoja gnijezda na visinama, usamljeni kao orlovi. • • • Ono što smo napravili za sebe, umire zajedno sa nama; ono što smo učinili za druge, ostaje besmrtno. • • • Svi koji ne mogu zapamtiti iskustva prošlosti, osuđeni su da ih ponavljaju. • • • Karakter je za uspeh važniji od inteligencije. • • • Lako možemo oprostiti detetu koje se boji mraka. Prava tragedija u životu su ljudi koji se boje svetlosti. • • • Reč koju si zadržao za sebe, tvoj je rob; reč koju si izgovorio, tvoj je gospodar. • • •
|